Kod Vinkovaca već je počela da ga hvata nervoza. „Jesmo li prošli Šid, jesmo li prošli Šid“, govorio je kao u bunilu. Kada sam mu konačno potvrdio da smo ušli u Srbiju, hitro je uzeo novine, zgužvao ih i bacio na pod, a prljave cipele stavio direktno na sedište.
„Konačno sloboda“, uzviknuo je na moje zaprepašćenje. Kaže, već dvadeset godina živi u Nemačkoj, mora da poštuje pravila i jedva je dočekao da dođe u „svoju Srbijicu, svoju slobodicu“.... i odmah kreće da kritikuje „kako od nas nikada ništa biti neće“...
Primer ovog bahatog ponašanja duboko mi se urezao u sećanje jer on na nekoliko nivoa govori zapravo o tome ko smo, šta smo, zašto nas svet ne razume i zašto mi ne razumemo svet. Možda se jednom gastarbajteru može i oprostiti ovakva vrsta delanja – njegovim rečima rečeno, godinama je trpeo da se prema njemu ponašaju kao prema građaninu drugog reda, sad je došao trenutak da odvrne ventile, doduše na pogrešan način – ali problem je kada ovakvu vrstu ponašanja i bahatosti vidimo na svim nivoima društva, a posebno na samom vrhu.
Jer, kako drugačije objasniti kada predsednik države kritikujući izjavu Martina Šulca o neophodnosti priznavanja Kosova kaže da je reč o „predsedniku tamo nekog Evropskog parlamenta“ ili kada premijer Ivica Dačić govoreći o prajdu uzvikne: „Izem ti tu Evropu ako su joj to zahtevi“.
Otkud ovakvo nerazumevanje stvarnosti i čemu potreba za bahatim ponašanjem? Pre samo par godina sadašnji premijer, a donedavni prvi potpredsednik Vlade Ivica Dačić, u diplomatskim krugovima opisivan je kao „najbolji đak u razredu“. Neko ko je sposoban da na civilizovan način artikuliše svoje stavove, ko zna šta su evropske norme i ko se pridržava onoga što obeća. Sada imamo jednog drugačijeg Dačića. Zašto?
Oni koji ga poznaju kažu da je veliki populista i da je novo ponašanje nastalo kao deo mantre „narod to traži“. Narod hoće premijera iz naroda – to će i dobiti.
Namerno ću iskoristiti jedno možda grubo poređenje: kada su pitali seljaka zašto svinjama daje pomije, rekao im je „zato što to vole“. Ali ako svinjama ponudite biftek, smazaće ga kao od šale.
Zbog toga apel nadležnima – umesto pomija, dajte nam biftek. Ili bar krmenadlu. Bahato ponašanje nikome nije donelo koristi.
Žrtve masakra u Velikoj Ivanči su sahranjene u petak 12. aprila. Istog dana uz nevine žrtve sahranjeni su empatija, zdrav razum i tračak nade da ovom društvu sledi otrežnjenje.
Miša Brkić: Kapom i šakom
Odakle braćo, pare? Ceo region „gori“ od ekonomske i krize javnih finansija, a Vlada Srbije ponaša se kao da joj „cvetaju ruže“ - na sve strane razbacuje, poklanja, deli, oprašta, otpisuje... kao pijani milijarder koji ne zna šta će s novcem.
Dimitrije Boarov: Kavijar patriote
U danima uoči odluke o odustanku (ili nastavku) od „evropskog puta Srbije“ odjednom su na javnu scenu „iz zamrzivača“ hrupili „branitelji Kosova“ iz srpske intelektualne elite, iz onog njenog dela koji je u proteklih desetak godina sedeo po našim ambasadama u udobnim gradovima Zapada ili učestvovao u najvišim diplomatskim misijama – Janković, Bataković, Koen i još neki.
Miša Brkić: Podsticanje/saplitanje
Jedno su političke parole, drugo je stvarnost. U Srbiji, naravno.
Dimitrije Boarov: Neobična Milerova poseta
Prošle sedmice Srbiju je posetio Aleksej Miler, prvi čovek Gasproma, jedne od najvećih svetskih i ruskih energetskih kompanija – ali cilj ove posete ostao je prilično nejasan jer su ugovori koje je u Beogradu potpisao sa Jugorosgasom (uvoznikom) i Srbijagasom (preprodavcem) ruskog prirodnog gasa gotovo smešne sadržine, ako sadrže samo ono što je objavljeno.
Vladimir Gligorov: Šišanje na Kipru
Vili Saton, poznati pljačkaš banaka, na pitanje zašto pljačka banke navodno je odgovorio: „Zato što se tamo nalaze pare“. Što su, očigledno, otkrili i kiparska vlada, sa jedne strane, i Evropska centralna banka, Evropska komisija i Međunarodni monetarni fond, to jest čuvena trojka, sa druge.
Vladimir Gligorov: A sada industrijalizacija
Zašto su neke zemlje u tranziciji industrijalizovane, a neke druge, pretežno na Balkanu, nisu? Štaviše, zašto su neke, kao srpska, izgubile industriju? I kako podstaći, ako se želi, povećanje industrijske proizvodnje?
Čitaoci se osećaju kao svinje kad im se prospu ovakve pomije
Eto, to smo mi! Srecom je evropa otvorila vrata sa svojom plavom kartom (izvor: www.lakodoposla.tk ) tako da sada obrazovani ljudi mogu legalno da dobiju radnu i boravisnu vizu za Nemacku. Mi odosmo u Nemacku trbuhom za kruhom, a bahati (i vec situirani) gastarbajteri se vracaju u Srbiju!