Dževad Sabljaković: Lahor i hlad
30.07.2019 Pariz

Dževad Sabljaković: Lahor i hlad

Dževad Sabljaković: Lahor i hlad Foto: privatna arhiva
"Pažnja! Pažnja! Vrućine koje podnosimo su opasne. Pijte što više tečnosti. Održavajte kontakt sa svojim bližnjima. Ako nekom u vašoj blizini nije dobro, pritecite mu u pomoć...", čulo se sa zvučnika u pariškom metrou u danima julske vreline, canicule, kad se živa u termometru popela do 42,6°C, rekordnog stepena otkad se temperatura mjeri.

Imala su ta upozorenja izvjestan ratni prizvuk, vjerovatno zato što su ta četiri dana, koliko je trajala žega, bili zaista kao opsada i tortura, od kojih se moralo čuvati, sklanjati se, pod kojima je valjalo biti strpljiv i solidaran s drugima. Kad je petog dana osvojila jutarnja svježina, bilo je to kao okončanje rata, potpisivanje mira, povratak života. Ćarlijao je tih i lagan vjetar, povjetarac, lahor, zefir, vjetrić, kako ga sve ne zovemo, svjež i okrepljujući kao u mitska vremena svijeta, preporod, blaženstvo, nov početak. Ono dojučerašnje "Pažnja! Pažnja!" iz metroa bio je samo eho nečeg strašnog a prohujalog, poput rata, daleko mu bilo, ne ponovilo se.

Baš s takvim osjećanjem se tog jutra nakon nesnosne četverodnevne žege doživljavalo osvježenje od lahora, koji je mogao doći samo iz moći i tajanstva prirode, odnekud oduvijek, i vratiti bukvalno u život, koji je četiri dana zamro. Uz to nezamjenjivo osjećanje, navrla je u glavi misao kako ovakvih ubistvenih vrućina, kao ni ratova, ne bi bilo da nema ljudske sebičnosti i samoživosti. Danas se čovjek ne odriče ničeg, nikad, ni po koju cijenu.

To zna papa Franjo i, mada je – mora biti - svjestan uzaludnosti, uputi u tom smislu poneku opomenu čovječanstvu. Ta njegova upozorenja često imaju neposrednu relaciju sa drugim dijelom rečenice iz najpoznatijeg i najviše korišćenog molitvenog obraćanja bogu: "Kruh naš svagdašnji/hleb naš nasušni daj nam danas". To "daj nam danas", lišeno prvog dijela rečenice, u potpunosti određuje sudbinu savremene civilizacije. Ovih vrućina (a gotovo je sigurno ni ratova) ne bi bilo da nema toliko automobila, aviona, plastičnih stvari, iscrpljivanja resursa prirode više nego što je ona u stanju da obnovi, pretvaranja okeanâ i zemljinog omotača u smetlište. Planeta Zemlja se uništava ne zbog ljudskih potreba, nego zbog potrošnje, udobnosti i ugodnosti po osakaćenom božanskom principu "daj nam (to) danas".

Na ostrvu Krku jedan kućevlasnik koji izdaje apartmane turistima, starajući se za njihov ugodan boravak uz more, daje im na raspolaganje i udobne ležaljke i naplaćuje njihovo korišćenje. Pošto u okućnici ima pinija, maslina i drugog drveća, dosjetio se da iskoristi njihov hlad. Dakle, ako onu iznajmljenu ležaljku turist prenese sa prostora pod suncem na sjenovito mjesto, mora da doplati. Fantastično!

Istine radi, bilo je na to kritičkih reakcija u primorskoj, turističkoj i hrvatskoj javnosti, i čovjek je odustao od naplaćivaja prostora zaklonjenog od sunca, to jest hlad(ovine), ali nameće se pitanje kako je uopšte bilo mogućno doći do takve ideje. Po istoj logici, mogli bi se prodavati oblaci, to jest oblačnost, zalazak sunca ili njegov izlazak: otvoriš oči u ranu zoru, ali nema džabe, pa ih brže bolje zatvoriš ili doplatiš.

U romanu "Čudnovata povest Petra Šlemila" francusko-njemački pisac Adelbert Šamiso pripovijeda kako je njegov junak prodao sopstvenu sjenku. Pokazalo se da je lakomisleno sklopio posao sa đavolom i da mu je to upropastilo život, mada je za svoju sjenku dobio neizmjerno i neiscrpno bogatstvo.

Po srijedi je bila prodaja sopstene, od sebe neodvojive sjenke, a ne sjene, sjenovitog mjesta, kojim raspolaže, ali ni prodaja hlada ne može biti božanskog porijekla. Ta ideja potpuno je ljudska, mada je proistekla iz najfrekventnijeg čovjekovog obraćanja bogu: daj nam danas. Ti koji bi da prodaju hlad nisu željni kruha/hleba, ni svagdašnjeg ni nasušnog, nego nečeg drugog, a zbog tog drugog prodali bi i lahor kad dune oko njihove kuće ili preko njihove terase. Prodali bi ga i komšiji/susjedu, ako je taj komšija ili susjed u takvoj stambenoj ili zdravstvenoj situaciji da nema okolnosti da se izloži životodajnom lahoru poslije četverodnevne ubitačne vrućine ili četverogodišnjeg ubilačkog rata. To može biti samo đavolov posao, u potpunom skladu sa mišljenjem Karla Gustava Junga, tvorca indivudualne psihologije, koji je rekao da čovjek olako prodaje dušu đavolu zbog stotine besmislica.

U filmu Vima Vendersa papa Franjo je, govoreći o tome da je ljudska pohlepa opasna po svijet, rekao i da treba svi da pokušamo živjeti skromnije nego što nam je dato. Teško da će, kako među vjernicima, tako i među laicima, ta poruka, ako im i dopre do ušiju, naći plodno tlo ne samo u njihovom ponašanju, nego i u mislima. Neka se drugi drže toga, ja, boga mi, ne, gotovo je jedinstven unutarnji odgovor na taj zahtjev. Svijetu prijeti propast ne iz božanskih ili kosmičkih razloga, nego zbog neozbiljnosti, besmislica, proizvodnje mentalnih droga. Idilični svjetovi, kao što je Arkadija, možda nisu izmišljeni, nego su bili stvarnost, koju su ljudi uništili, a potom pretvorili u mit. Otud je onaj lahor možda samo mitsko sjećanje.

U jednoj od "Priča kraj vode" Ćamil Sijarić pripovijeda o putniku namjerniku koji, žedan, dolazi do uređenog izvora sa uzidanom cijevi iz koje izbija hladna voda, gdje sreće pripovjedača. "Ima li ovdje još koji izvor?" upitao je. Pošto dobije potvrdan odgovor, zamoli pripovjedača da ga odvede do tog mjesta. Nađe se pored neuređenog izvora, čija voda se skuplja u malom koritu, okruženom kamenjem i travom. Putnik-namjernik je klekao, povio se i dobro se napio vode. Kad je pripovjedač upitao, a zašto nije ugasio žeđ na "obzidanoj vodi", gdje se mogao bez napora napiti iz cijevi, putnik je odgovorio da svi piju sa te vode, a niko sa malog izvora. Zato je i pio tu. Tako je bolje i njemu i meni, rekao je.

Tu je negdje smisao odricanja u priči iz knjige koja je doljepotpisanom nedostupna u trenu dok piše ovaj tekst, pa riječi Sijarićevog putnika-namjernika nije u mogućnosti da doslovno navede. Ostaje ipak u uvjerenju da je to priča o ljudskosti i skromnosti, koju preporučuje papa Franjo, i da govori o bivanju u svijetu kakav je kad poslije žege ili rata prostruji lahor. Taj lahor je od neprocjenjive vrijednosti. Niko ga ne moće ni prodati ni kupiti. Vjerovatno je nešto tako imao na umu onaj genije kad mu je na um pala poslovica, koja se pripisuje narodnom stvaralaštvu: "Da vjetra nema pauci bi nebo premrežili".

izvor: Novi magazin
Ostavi komentar Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
enovina
Pročitajte i...
  • Momčilo Pantelić: Sedam veličanstvenih Momčilo Pantelić: Sedam veličanstvenih

    Kad je teško, onda žene. Pandemiji i manje podležu i više je obuzdavaju nego muškarci.

  • Vladimir Gligorov: Tri napomene Vladimir Gligorov: Tri napomene

    Prva je donekle akademska, mada su posledice po privrednu politiku, zapravo, značajne.

  • Dževad Sabljaković: Nestrpljenje će ponovo zamračiti nebo Dževad Sabljaković: Nestrpljenje će ponovo zamračiti nebo

    Smanjuje se Grenland, a nivo morske površine raste. Ima li to neke veze s pojavom koronavirusa i epidemijom Covida-19. Reklo bi se da nema nikakve, ali to je zabluda: sve na ovom svijetu ima neke veze s poremećajem bioravnoteže planete na kojoj živimo.

  • Mijat Lakićević: Ta teška reč izvini Mijat Lakićević: Ta teška reč izvini

    Kako se izvini kaže u Kini? Mora da je neka teška reč, kao u Srbiji, kako je to davno (stihom u naslovu) utvrdio Đorđe Balašević.

  • Dimitrije Boarov: Čekajući helikopter Dimitrije Boarov: Čekajući helikopter

    U vrhu države vlada zabluda da Srbija ima neke nadnaravne sposobnosti i mogućnosti da bude pametnija i moćnija od svih drugih država, posebno u kriznim vremenima. Pa zašto smo onda jedna od najsiromašnijih država u Evropi i zašto toliko sporo popravljamo svoje mesto na svetskoj ekonomskoj lestvici.

  • Dimitrije Boarov: Borelova defanzivna strategija Dimitrije Boarov: Borelova defanzivna strategija

    Pre neki dan visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Žosep Borel izjavio je da svetu i Evropi preti kriza biblijskih razmera zbog koronavirusa jer će zemlje u razvoju izgubiti sve prihode, budući da je došlo do kraha izvoza, cena nafte i sirovina, a turizam je stao, isto kao i doznake ekonomskih emigranata.

  • Nadežda Gaće: Antiteza COVID-19 Nadežda Gaće: Antiteza COVID-19

    Mnogo je nagađanja i pregršt dobrih i loših informacija, masa lažnih ili, da ublažim, neozbiljnih paranaučnih tekstova i mnoštvo snimaka raznih slavoljuba koji govore neverovatne teorije o koroni.

Preporuke prijatelja
novinarnica svuda
Zlatiborac
Novi magazin- nedeljnik Novinska agencija Beta AMSS side