07.08.2019 Pariz

Dževad Sabljaković: Tutankamon ovjekovječen telefonom

Dževad Sabljaković: Tutankamon ovjekovječen telefonom Foto: Privatna arhiva
Za stare Egipćane smrt je označavala novo rađanje. Međutim, život poslije smrti nije bio mogućan ukoliko se ne sačuva tijelo umrlog i po strogim obredima pripremi za put u vječni život.

Faraoni su za taj put mumificirani, a njihovi grobovi snabdjeveni svim mogućnim putnim potrebama i skupocjenim ritualnim predmetima. Jedan od uslova da se domogne vječnog života bio je i da se njegov grob nikad ne otvori.

Svi egipatski grobovi, čak i oni zaštićeni ogromnim piramidama, poslije faraonskih epoha pootvarani su i poharani. Tome se može pripisati što nijedan od faraona nije dospio u carstvo vječnog života. Bar za to nema dokaza.

Takva je i sudbina Tutankamona, posljednjeg faraona osamnaeste egipatske dinastije, "djeteta-faraona", kako je nazvan u naše vrijeme, jer se, naslijedivši oca Akhenatona, sa devet godina našao u ulozi boga na zemlji, da bi umro jedva se zamomčivši, 1327. godine stare ere, ne ostavivši iza sebe ni nasljednika ni traga o kakvom velikom djelu. Bio bi vjerovatno potpuno izbrisan iz istorijskog sjećanja - oni koji su sjeli na njegov tron nastojali su da mu ime uklone sa spomeničkih obilježja - ali ironija je sudbine da je više od 33 stoljeća poslije smrti, postao jedan od najčuvenijih predstavnika egipatske civilizacije.

To može zahvaliti britanskom arheologu Hauardu Karteru koji je 4. novembra 1922. u Dolini careva u Luksoru otkrio netaknut grob, i u njemu sarkofag sa mumificiranim tijelom mladog faraona i 5 500 dragocjenih predmeta, koji su, po vjerovanju drevnih Egipćana, neophodni za put u vječnost.

Uoči stogodišnjice tog epohalnog arheološkog otkrića, u Parizu je otvorena izložba "Tutankamon – trezor faraona". Za tu priliku u kulturni centar Vilet na periferiji Pariza prenesena je iz Luvra statua boga Amona, zaštitnika Tutankamonovog. Ta majestetična figura od crnog kamena intonira ovu izložbu, cijelu u polutami i odsjajima i svjetlucanju dragocjenosti koje su davale svetost predmetima, odreda umjetničkim ostvarenjima najfinije izrade, koje su okružavale davnog pokojnika. Svaki od tih predmeta od zlata ili obložen zlatom, dragim kamenjem, slonovačom i drugim dragocjenostima imale su pogrebni smisao i značaj, bilo da su kamene vaze, nakit i rezbarije ili skulpture, ritualni predmeti i mali kovčezi sa stvarima za putovanje za onostranost.

Među tim predmetima je i truba od srebra za koju se vjerovalo da donosi nesreću. Zvuk koji odjekne iz nje, vjerovalo se u drevnom Egiptu, mogao je izazvati katastrofu, kao što je rat. Isprobana je samo jednom 3300 godina pošto je smještena u Tutankamonov grob. Bilo je to 1939. i snimak njenog zvuka posjetilac izložbe može čuti preko audio vodiča. Nije li te godine počeo Drugi svjetski rat?

Posjetioca, nimalo sklonog vjerovanju u predskazanja i inhibicije s tim u vezi, ta misao i pitanje koje se nametnulo zaustavili su za trenutak usred izložbe, dupke pune koliko Parižana, toliko i turista sa svih strana svijeta. Svi odreda imali su u rukama telefone, one "pametne", koji su i fotoaparati i neumorno su ih upirali na sve eksponate, posebno na sarkofag, ne hajući za to što nije pravi, nego kopija preko koje su položeni neki od 150 ritualnih predmeta kojima je bio opremljen.

Hiljadugodišnjim predmetima fotografisanje ne može nauditi, pa, za razliku od mnogih drugih izložbi u francuskoj metropoli, na ovoj nije zabranjeno, te se bez prestanka škljoca, zapravo dodiruju se ekrani pametnih telefona, i oni akumuliraju vječnost u hiljade svojih prolaznosti samo u jednom danu. Tutankamon je nemilice ovjekovječivan telefonima desetine, stotine hiljada, milion puta jer je broj posjetilaca odavno premašio milion. I to ovjekovječivanje nesretnog faraona, mada nije u tom, vjerovatno plastičnom sarkofagu, nego u pravom, u Kairu, posjetilac kojeg je ona truba, što najavljuje i pokreće strahote i kataklizme, zaplašila mističnim moćima predmeta iz egipatskih grobova, doživio je kao oskvrnuće, svetogrđe, obesvećenje.

"Ovjekovječen" u memorijama telefona ili kompjutera u koje će snimci biti preneseni i vjerovatno nikad više pogledani, Tutankamon će se na kraju naći na smetlištu. Samo njegov grob u kojem je počivao milenijumima i iz kojeg su ga izvukli radoznali ili pohlepni ljudi ovog doba nadživjeće i savršene elektronske memorije.

Mnogo je djece medju posjetiocima. Vjerovatno su dovedena iz edukativnih razloga, ali i ona odreda imaju i-padove i smartofone, i bacaju se, gramzljivo kao i odrasli, na fotografisanje svega redom. Imaće i jedni i drugi stotine snimaka sa izložbe o faraonu autsajderu, čija sudbina doista liči na kakvu savremenu bajku, ali ti snimci neće ni najmanje uvećati recepciju o njemu i njegovom dobu, o istoriji i vječnosti. Umjesto doživljaja ili priče o vremenu koje izloženi predmeti posreduju, dobronamjerni posjetilac će vam rado i s lakoćom preko e-maila, skajpa ili vibera izručiti hrpu telefonskih fotografija koje ima. Bio je na izložbi i ima ih. Kao što u telefonima i kompjuterima ima okeane, države i gradove pokupljene i zarobljene na putovanju kruzerom. Ima ih. To je sve. Samo nemoj tražiti doživljaj ili priču o bivanju i učešću.

Erih From je prije nekoliko decenija napisao knjigu-opomenu o tome, opisujući razliku između imati i biti. Tehnički pronalasci koji sustižu jedni druge tu distinkciju beznadno i nezaustavljivo povećavaju. Sve je manje bivanja, svijet se koncentriše isključivo na imanje, i to ga vodi u pustoš duhovnu, moralnu i kulturnu i, što je najgore, u ekološku katastrofu.

Na početku uništavanja svega što ga okružuje, čovjek je uništio ono što podrazumijeva svetost. Nije riječ o religiji već o onome što se ne dira nego čuva i štiti. Nije čovjeku dovoljno što je nebo iznad sebe lišio bogova, nego ga razdire i nemilosrdno uništava avionima, emisijom ubilačkih gasova i drugim zagađivanjima, uključujući u to sopstvenu sebičnost.

Umjesto ovjekovječivanja telefonom valjalo bi to činiti pogledom. Pogled je bivanje, doživljavanje i saznavanje, jer budi osjećanja i misao, pobuđuje na uranjanje cijelim bićem i u davna vremena i druge civilizacije. Škljocanje mobilnim telefonom je samo imanje, grabljenje, kolekcioniranje, nalik na skupljanje školjki, koje je mogućno samo pošto iz njih nestane svaki život.  

Izložba Tutankamon, koja će u septembra iz Pariza krenuti u druge svjetske metropole, otkriva posjetiocu ostvarenja izuzetne vrijednosti. Među 150 eksponata, pedesetak je napustilo Egipat prvi put. Predmeti iz carskog trezora, sahranjeni zajedno s njim, biće "posljednji put" izloženi "na turneji" po najvećim svjetskim prijestonicama, prije nego što definitivno budu postavljeni u Veliki muzej Egipta, koji se upravo gradi u Kairu. Nije poznato ko je upotrebio riječ "turneja" - egipatsko Ministarstvo starina ili organizatori pariske izložbe - tek ta riječ je tuđa ovom događaju i smislu svetosti.

Sam grobni mir je izvjesna svetost koju poštuju sve religije i civilizacije. Koliko god da je imalo kulturno i naučno pokriće, iznošenje iz groba sarkofaga i drugih predmeta, na čiji smisao i ulogu ukazuje njihova skupocjenost, brutalno je oskvrnjivanje i ranjavanje implicitne svetosti, koja će potom biti dotučena putovanjima po svjetskim prestonicama i ovjekovječivanjem pametnim telefonima. Te beskrajno svete stvari date su nam tako na milost i nemilost, a Tutankamon i njegovi savremenici, koji su ga smjestili u sarkofag i dubok grob, nisu htjeli ni da ih vidimo.                                                                                                     

 

izvor: Novi magazin
Ostavi komentar Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
Pročitajte i...
  • Dragan Markovina: Srećan ti rođendan, Republiko Dragan Markovina: Srećan ti rođendan, Republiko

    Zemlja koja je stvorena u Jajcu 29. novembra 1943. imala je, svi smo toga bolno svjesni, mnoge promašaje i ugrađeni rok trajanja, ali je nastala kao plod zajedničke borbe jugoslavenskih naroda, na ispravnoj strani povijesti, sa snovima o pravednom i modernom društvu, što su činjenice na koje moramo biti ponosni, uzimajući najbolje od njenog nasljeđa za budućnost i odbacujući najgore

  • Dimitrije Boarov: Privredni rast Dimitrije Boarov: Privredni rast

    Prikazujući prošle sedmice najnovije izdanje mesečne publikacije “Makroekonomske analize i trendovi” (MAT), direktor Republičkog zavoda za statistiku Miladin Kovačević izneo je procenu da će privredni rast Srbije ove godine iznositi najmanje 3,8 odsto i da je glavni doprinos ovom uzletu BDP-a u drugom polugodištu (posle skromnog rasta u prvom) dalo uvođenje u račun dodate vrednosti koju je stvorila izgradnja gasovoda “Turski tok”.

  • Mijat Lakićević: Puška Mijat Lakićević: Puška

    Ako neka puška u poslednjem činu ove srpske drame pukne, onda to sigurno neće biti NIN-ova, snajperska, nego ona Putinova, obrenovićevska.

  • Dimitrije Boarov: U čast guvernera Avramovića Dimitrije Boarov: U čast guvernera Avramovića

    Rekao bih da se napokon i Srpska akademija nauka na neki način “odužila” svom pokojnom dopisnom članu Dragoslavu Avramoviću, čuvenom guverneru NBS, koji je 24. januara 1994. u jednom danu zaustavio fantastičnu hiperinflaciju u SR Jugoslaviji, koja je dostigla brzinu od preko 62 odsto rasta cena dnevno.

  • Dimitrije Boarov: Vesela afera Dimitrije Boarov: Vesela afera

    Posle niza afera koje su uzdrmale aktuelni vrh vlasti, protekle sedmice iskrsla je još jedna koja, za razliku od svih ostalih, ima vrlo naglašenu humornu dimenziju – afera prodaje famoznog Univerziteta Megatrend.

  • Mijat Lakićević: Paradigma Požega Mijat Lakićević: Paradigma Požega

    Kao što se pre tri decenije Srbija nije branila (ni odbranila) u Kninu, tako se ni danas ne brani na Cetinju nego, da izvinete, u Požegi.

  • Vladimir Gligorov: Trideset godina Vladimir Gligorov: Trideset godina

    Pre trideset godina osnovana je Demokratska stranka. Prošlo je dovoljno vremena za valjanu istoriju nastanka i početnog delanja stranke. S moje tačke gledišta, stranka je ispunila zadatak 10 godina kasnije, kada je padao Miloševićev režim. Kada je nastala, vlast je bila u usponu, a opozicija je bila razjedinjena. Tako da je valjalo čekati da se režim i ne mali deo opozicije polako uruše da bi došlo vreme za demokrate.

Preporuke prijatelja
novinarnica svuda
Zlatiborac
OTP banka lizing
Novi magazin- nedeljnik Medija centar Novinska agencija Beta AMSS side