Onda se pokazalo da ništa od toga nije tačno. A najpre se ispostavilo da nije reč ni o kakvom demaršu, tj. snažnom protestu (koliko to uopšte diplomatski protest može da bude), nego o znatno blažem obliku komunikacije, tzv. ed-memoaru (aide-memoire), prevedeno na srpski „podsetniku“. Radilo se, dakle, o „papiru“, bolje, tj. diplomatskim rečnikom rečeno, „ne-papiru“ (non-paper), koji je vlada Evropske unije poslala Vladi Srbije.
Suština tog „pismena“, kako se izrazio premijer Vučić, bila je u zahtevu ne da Srbija potpuno obustavi svoj izvoz u Rusiju, kako se govorilo, nego samo da ga dodatno, novim merama, ne stimuliše. Odnosno, kako je to precizno formulisao Vladimir Gligorov, da se Srbija, ako se već nije pridružila sankcijama Evropske unije protiv Rusije (što od nje niko nije ni tražio), dakle, ne pridruži ni sankcijama Rusije protiv Evropske unije.
Ali, sva ta naknadna istina, ma kako jasna i ubedljiva bila, imala je snagu istu kao što ima novinski demanti neke prethodno objavljene vesti. Dakle, gotovo nikakvu.
Ipak, nije briselski „podsetnik“ bio uzaludan. On je, što direktno što indirektno, ovdašnjoj javnosti osvežio pamćenje i u nekim drugim stvarima. Recimo o tome da je kad se krajem marta u Njujorku glasalo o Rezoluciji kojom se potvrđivao teritorijalni integritet Ukrajine Srbija bila – uzdržana. (Zapravo, „formalno-pravno“ nije ni glasala, ali u suštini to je to.) Dakle, bez obzira na sva zaklinjanja koja su nakon toga usledila, u toj jedinstvenoj prilici, na tom najvišem mestu, u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, kada se branio suverenitet Ukrajine, Srbija ju faktički glasala u korist Rusije. A protiv Evropske unije. Ali i – što je najvažnije – protiv sebe.
Konačno, ispostavilo se da su pojedinci ed-memoar pokušali da iskoriste za političku rehabilitaciju Slobodana Miloševića. A to je, pak, podsetilo na jednu sasvim zaboravljenu činjenicu. U Rusiji se već odavno kriju Mirjana Marković i Marko Milošević. U stvari, bolje bi bilo reći da se oni u Rusiji i ne kriju, nego da su tamo našli utočište i da se nalaze pod zaštitom ruske države. Srbija je odavno izdala poternicu za njima, ali Rusija i ne pomišlja da ih izruči Srbiji. A, nije zgoreg podsetiti, reč je o ljudima za kojima je izdata crvena Interpolova poternicama, optuženim, ili bar osumnjičenim, za teška krivična dela. Ali, na to danas u Srbiji Putina niko ne sme da podseti
Zemlja koja je stvorena u Jajcu 29. novembra 1943. imala je, svi smo toga bolno svjesni, mnoge promašaje i ugrađeni rok trajanja, ali je nastala kao plod zajedničke borbe jugoslavenskih naroda, na ispravnoj strani povijesti, sa snovima o pravednom i modernom društvu, što su činjenice na koje moramo biti ponosni, uzimajući najbolje od njenog nasljeđa za budućnost i odbacujući najgore
Šta je ekonomska suverenost? Ovo je donekle pitanje za socijalne demokrate, danas posebno jer gube podršku među radnicima koji se pridružuju populistima, a to će reći nacionalistima. Zašto je to socijaldemokratski problem?
Pita me jedan prijatelj, stari simpatizer SPS-a, zašto sam ja u novinskim napisima toliko “upro” protiv Dačića i SPS-a.
Ovaj tekst pišem točno na godišnjicu pada Vukovara i utemeljenja Herceg-Bosne. Obje ove stvari rezultirale su apsolutnim civilizacijskim potonućem koje je, ne samo u fizičkom smislu, gotovo u potpunosti uništilo dva predivna grada koji su predstavljali ogledan primjer zajedničkog življenja i nekog jugoslavenskog osjećaja, Vukovara i Mostara
Naizgled, Srbija nezadrživo pluta ka Aziji, to jest ka Ruskoj Federaciji i Putinovoj Evroazijskoj uniji. Posle Makronove kočnice za proširenje EU, dok se, navodno, sama Evropa ne reformiše, palo je u Moskvi i potpisivanje trgovinskog sporazuma Srbije sa praznom imitacijom evropske ekonomske zajednice. Srpski rusofili i notorni evroskeptici u Beogradu, podjednako raspoređeni u vlasti i opoziciji, čini se da likuju.
Kada bi ga sam pravio, Vučić sebi ne bi mogao da smisli boljeg neprijatelja od Vuka Jeremića. To je za njega prosto idealan protivnik.
Vidim da se rasprava oko najavljenog povećanja plata u javnom sektoru za osam do 15 odsto u idućoj godini počela “produbljavati” iako je većini običnih posmatrača prilično jasno da je reč o predizbornom poklonu vlasti svojoj biračkoj bazi, pretežno povezanoj sa državnom službom.
bledo, isuviše bledo, čak neubedljivo!
Sve to stoji ali je g-dinu Lakićeviću promaklo da je Srbija (bar formalno i na papiru) suverena država! Nije kulturnonekom ko je suveren tako sugerisati. Uostalom, Francuzi Rusima prodaju nosače helikoptera a naše šljive su problem!?
Samo neka izvole neka ga pitaju kada dodje u oktobru? Sta je lose u tome da se saradjuje i sa Rusijom???
Čestitika na napisanom članku, g.Lakićeviću!