12.03.2012 Beograd

Rehabilitacija Draže Mihailovića

Rehabilitacija Draže Mihailovića
General Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljub Draža Mihailović biće rehabilitovan u postupku koji je zakazan za 23. mart u 10 časova u Višem sudu u Beogradu, piše dnevnik Press.

Mihailović je streljan 17. jula 1946. jer ga je vojni sud proglasio krivim za izdaju i ratne zločine, a za sada nije utvrđeno gde je sahranjen.

Istoričar Miodrag Janković kaže da rehabilitacija Mihailovića ima ogroman značaj za srpski narod i da pokazuje da je Srbija izabrala put ka istini.

"Junak bez groba, najtragičnija ličnost novije srpske istorije, đeneral Dragoljub Mihailović predstavlja i oličenje naše srpske nesreće. Njegova rehabilitacija ima mnogostruka značenja. Posle rehabilitacije kneza Pavla, ova đeneralova znači da je Srbija izabrala put ka istini, put ka životu", rekao je Janković.

Prema njegovim rečima, Mihailovića su na kraju izdali svi, pa čak i kralj, a osuđen je u političkom procesu, pravoj lakrdiji sudstva.

Predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković kaže da bi rehabilitacija generala Draže Mihailovića značila rehabilitaciju istorijske istine.

"A istorijska istina glasi - da Srbija u Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini nije imala saradnika okupatora, već prvog antifašističkog gerilca u Evropi", rekao je Drašković.

 

autor: IJ izvor: Press/Novi magazin
Ostavi komentar (1) Ostavi komentar >>
Ostavi komentar
  • 13.03.2012, 12:20h Lune

    Ogledalo • Komandant Srpskog komitskog pokreta koji je zajedno sa Vukovim ratnicima vojevao po Hrvatskoj, poziva Vuka Draškovića, vrhovnog komandanta Srpske garde da se zajedno, dobrovoljno predaju haškom tribunalu i dokažu da nisu krivi po komandnoj odgovornosti Gospodine Draškoviću, obraćam ti se sa mukom, bolom i teškom mučninom u stomaku, izazvanom tvojim nedoslednim izjavama i postupcima, koji ne mogu da nađu granice sa kojima bi se graničile. Da li se graniče sa nezrelošću, sa maloumnošću, sa izdajstvom, ili, pak, sa slugenjarstvom nekom određenom gazdi, ili, možda, sa udvorništvom do člankova, ne mogu odrediti. Vuče Draškoviću, sećam se 1991. godine, kada si, koristeći tuđe novce, krenuo da formiraš Srpsku gardu. Sećam se Beloga, ti si ga zaboravio, sećam se Giške i Gospića, i na njega si pljunuo. Njih si samo veličao i uvažavao dok si koristio njihova sredstva i dok su ti bili od koristi. Sećam se tvojih govora na njihovim grobovima, sećam se kako si svojim govorima palio i dražio srpsku mladež, da su srpske granice svuda tamo gde su srpski grobovi, gde su srpske crkve i crkvišta... svuda tamo gde je sa ustaškog noža kapala srpska krv, tu su srpske granice... Mladi Srbi – dobrovoljci, gutali su svaku tvoju reč, koja im je grejala srca i palila krv da krenu u odbranu srpske nejači, srpskih domova, srpskih crkava preko Drine. To, sa njihove strane, bilo je uredu. Oni su bili patriote, otaxbinoljupci, a ti, ti si bio profiter, i to dvostruki ratni profiter – materijalni i politički, a posebno što si bio ratni huškač – po merilima koje sada ti proklamuješ. Kada si svojim demagoškim govorima zapalio – probudio ljubav srpske mladeži prema naciji i otaxbini, rešio si da to i unovčiš, da formiraš svoju partijsku vojsku, Srpsku gardu. Ko je dao ideju za osnivanje srpske garde? U ranu večer 4.6.1991. godine, ti si svoj plan izložio Belom i Giški. Oni su to sa oduševljenjem prihvatili. Prihvatili su da to i finansiraju. Neću da ulazim, niti, pak, da iznosim iz kojih su izvora ta sredstva. Ti se, Vuče, njih dvojice samo po sredstvima finansija sada sećaš. Danas bivši pripadnici Srpske garde, odlazeći na njihove grobove, proklinju dan kada su upoznali tebe i Danu. Njih dvojica i cela Srpska garda služili su SPO-u, tebi i Danici, kao alibi, jer je garda svojatana, uprkos pacifizmu koji ste vi propovedali. Ti si spremio gardu za preuzimanje vlasti, kako ti to reče: “vlasti koja se valja po ulici”. U tom cilju si hteo i na skupštinskom zasedanju 2.7.91. godine da proguraš predlog o osnivanju Srpske vojske, koja će u “jednom dahu da porazi ustaše”. Kada ti predlog nije prošao, tvoja Srpska garda postala je paravojna formacija, prva u Srbiji. Ti si i dalje stajao i svojatao gardu kao partijsku vojsku i oko 1. septembra 1991. godine je šalješ u Hrvatsku, tačnije na front kod Gospića, pod komandom Božovića-Giške. Na sav glas si se, Vuče, gardom ponosio, ponosio si se njihovim borbama, pogibijom Giške i ranije Beloga. Formirao si paravojne formacije, slao ih na front, a sa druge strane, pozivao na sav glas na dezerterstvo iz regularne vojske. Sredstva koja su pristizala za gardu si zadržavao, ne dajući ih onima kojima su bila namenjena. Kada je Giška poginuo u Gospiću, ti si pokušao njegovu junačku smrt da umanjiš i pripišeš je kao ubistvo, organizovano od strane vojske – još tada si počeo da rušiš autoritet vojske. Kada je ubijen Beli, 4.8.1991. godine, ti i Danica ste pobegli na more, u Budvu, i tamo ostali oko mesec dana. Obećao si da ćeš 9. oktobra organizovati demonstracije ukoliko se ne otkrije ubica Beloga, to si obećao na mitingu u Kragujevcu 15.9.1991. godine. To obećanje nisi održao. Nisi odmah ni vratio BMV BG-10-16, koji ti je Beli pozajmio, nego tek posle četiri meseca, i to tek kada ste ga slupali i napravili štetu od 15.000 DEM. Zašto si, Vuče, odustao od potrage za ubicom Beloga? Posle Giške, za komandanta je postavljen Lainović, čovek koji je osam puta bio na ratištu i par puta je ranjavan. Zasmetao je tebi i Dani zato što je odbio tvoj i njen zahtev da dovlači oružje u Beograd i pokušaj da Srpsku gardu odvoji od stranke koja je trebala da za nekog “devetog” završi prljav posao, pa, ako uspe, bilo bi: “To je naša vojska”, a ako ne, “Mi sa gardom nemamo nikakve veze”, tako si govorio ti. Ko je Vukov komandant Li Gospodine Vuče Draškoviću, poznata je tvoja zaboravnost, pa bih te zato podsetio da se setiš kako beše ime pravo – Komandant Li, odnosno, ko to beše Komandant Li u Srpskoj gardi, zadužen za prebacivanje i upućivanje boraca u Slavoniju? Danas je taj komandant najveći pobornik rasturanja državne vojske, državne tajne policije, a nekada je i sam bio pripadnik i jedne i druge, a za vreme komandovanja u Srpskoj gardi bio je urednik, a sada je u partijskom glasilu SPO-a (srpska reč). Da te podsetim, njegovo ime i tada i sada je Bogoljub Pejčić. Znači, komandni trio u Srpskoj gardi je bio – Vrhovni komandant i ideolog Vuk Dkrašković, Komesar - kadrovik Danica Drašković, Organizacioni komandant Li - Bogoljub Pejčić. Danas ste svo troje veliki protivnici vojske i tajne policije. Vaš je cilj napad na sve što je srpsko, da bi sebe opravdali, a tebe spasli Haga i komandne odgovornosti Stranačka vojska – paravojna formacija Zašto su, po rečima poslanika Markovića, svi spiskovi garde – gardista, uništeni? Tvoja paravojna formacija je u to vreme imala na ratištu oko 850 boraca i svi su primali naređenja od Lainovića i tvog Štaba. Baš zbog tvog zahteva da garda dovlači oružje u Srbiju, pukovnik Španović (častan srpski oficir) je i zamrznuo odlazak na front tvoje paravojne formacije. Štab garde, na čelu sa tobom i Danom, hteo je partijsku vojsku sa tuđom decom na frontu, u građanskom ratu i krvoproliću. Ti si, Vuče Draškoviću, sa svojom paravojskom, zvanom Srpska garda, započeo 3. septembra građanski rat u Hrvatskoj, sa ustašama i ZNG-ovcima. Zato i tebe, kao vrhovnog komandanta Srpske garde, kači komandna odgovornost, a još više što je tvoja garda sadejstvovala sa vojskom (JNA). Na Svetoga Savu 1992. godine, garda je registrovana kao udruženje i uselila se u Terazije br. 3. Ti , Vuče, i funkcioneri SPO-a, više ne idete ni na jedan grob svojih gardista. Zašto? Da je Srpska garda stranačka vojska, citiraću privremenog komandanta Đorđa Božovića: “Vidite, Srpska garda je vojna organizacija, čiji sastav ponajviše čine članovi SPO, Rojalističkog bloka i Demokratske stranke... Trenutno nas ima oko 60.000, a spremnih da svakog časa stupe u borbu ima 7.000 boraca... Ti ljudi su prošli najtežu obuku. Obuka se vrši na nekoliko punktova, a vode je najsposobniji instruktori... Garda se stvara po uzoru na francuske legionare, američke renxere i jevrejski Mosad... Od naoružanja posedujemo sve vrste pešadijskog naoružanja i 40 minobacača marke “Stinxer”. Trenutno u inostranstvu čeka jedna veća isporuka oružja, pa ćemo se potruditi da i to stigne na prava mesta.” Zaključujem, Vuče, naređivao si komandantu Lainoviću da dovlači oružje sa ratišta u Srbiju, u inostranstvu si imao lagere naoružanja, koje je trebalo da stigne na prava mesta. Zašto ti je trebalo to naoružanje u Srbiji? Od koga ti je to naoružanje na lagerima u inostranstvu? Ko je to finansirao? Zaključujem, pripremao si se za građanski rat, uvozio si oružje, po principu Špegelja, znači koncepcija zajednička za pokretanje građanskog rata i razbijanje države, a sa tim ide i krvoproliće, ubistva, razaranja i ratni zločini... Gde je tu komandna odgovornost, gde je tu odgovornost za pripremanje i podstrekivanje građanskog rata? Pretio si u Novom Pazaru: “Ko ponese turski barjak ovom srpskom zemljom, ostaće i bez barjaka i bez ruke.” Govorio si da će samo ime “Srpska garda” psihološki naterati Hrvate na kapitulaciju... Koja je to, Vuče, odgovornost? Gde pogiboše časni srpski borci, pripadnici Srpske garde, Nebojša Simić, Stepan Šamanić, Rade Lovrić, Zoran Trbojević... Dok je oružje pevalo svoju pesmu smrti, koju je delimično i tvoj štab komponovao, dotle su ti svi bili dobri. Dok si se njihovom hrabrošću kitio i na račun njihove krvi profitirao, bili su ti dobri. Patriote, borci, heroji, hvaljeni, a sada? Kada ti je neko rekao (verovatno onaj, ili oni koji su ti i davali ono oružje na lagerima po inostranstvu) – odriči se svega što je srpsko, pa i Srpske garde – ti si to učinio i počeo si da pljuješ na sve srpsko, počev od SPC, pa do srpskih generala. Sve na sud inkvizicije, svi, svi, svi ... a ti?

Pročitajte i...
Preporuke prijatelja
NASLOVI
Nedstor
Najvesti
DERMATIM Euractiv Medija centar Tanjug
NM ANdroid 2